I Krajišnik ima pravo na odbranu kao i bilo ko drugi ko je optužen. No, ima li pravo advokat koji pripada narodu kojeg je Krajišnik ubijao, a i sam je bio njegova žrtva, da ga brani? Odgovor je, naravno da, i to, ako do toga dođe, neće biti presedan u advokatskoj praksi. Ali, bez obzira na sve, Dani su pitali javnost i advokate šta misle o načelnom pristanku sarajevskog advokata Fahrije Karkina da brani Momčila Krajišnika u Haagu i došli do interesantnih podataka: koji bi advokat Hrvat branio Bošnjaka osuđenog za ratne zločine u Grabovici, a koji ne bi ni Bošnjaka ni Srbina, koji bi Srbin branio ratnog zločinca Hrvata ili Bošnjaka, koji bi još Bošnjak branio zločinca Srbina ili Hrvata… i zbog čega bi neki građani branili i samog Hitlera
Fahrija Karkin, pripadnik rifaijskog derviškog reda (oni koji prakticiraju zikr – samo- ranjavanje glatkim bodežom ili sabljom bez gubitka krvi i igre s vatrom), nesuđeni umjetnik i poznati advokat, ima 54 godine, slabo zdravlje i namjeru da pred Tribunalom u Haagu bude jedan od prvih branilaca Momčila Krajišnika, čovjeka čija je žrtva bio i sam i koji je osumnjičen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja Ženevskih konvencija!
Karkinov načelni pristanak da brani vlastitog dželata ovdašnja javnost dočekala je sa zaprepaštenjem. Ali, koliko god ova vijest izgledala nevjerovatna, ona nije bila i neočekivana. Naime, Karkin, koji za sebe voli reći da je “advokat od karijere”, već je dobro poznat javnosti po spremnosti da brani i samoga đavla. Prije rata on je bio branitelj Krajišnika i Karadžića u aferi pronevjere novca u Invest-Inženjeringu, tokom rata bio je savjetnik komandanta sarajevske vojne policije Ismeta Bajramovića Ćele, veza između Alije Izetbegovića i Krajišnika te između Međunarodnog Crvenog križa i komisija za razmjenu. On je i sam iskusio zatvorenički život pošto ga je ratna vlast novembra 1993. optužila za čak 124 krivična djela, između ostalog i za suradnju sa agresorom, te osudila na pet godina zatvora. Pominjalo se u to vrijeme i “otuđivanje” oko 1,7 miliona dolara, no nije ih bilo u optužnici, a on je odslužio 18 mjeseci i dva dana zatvora. Trenutno Karkin brani Hrvata Dominika Ilijaševića Comu, optuženog za ratne zločine, i napominje da je još u septembru 1999. godine izjavio da bi branio i Radovana Karadžića kada bi ga ovaj pozvao.
Žrtva sam bio, sada više nisam “Ja poštujem profesionalne uzuse”, ponavlja Karkin i time kao da želi staviti tačku na neizbježno pitanje: Zbog čega nije odbio pružiti pomoć čovjeku koji je četiri godine slao smrt i po njega i njegovu familiju?, ili, možda, nametnuti osjećaj da je ponudu morao prihvatiti.
Doduše, u Kodeksu etike advokata Advokatske komore BiH stoji da je advokat dužan pružiti pravnu pomoć onome ko mu se obrati. Ali u istom tom kodeksu piše i to da advokat pomoć može odbiti i, u tom slučaju, Advokatskoj komori treba navesti razloge odbijanja.
Da li je Karkin, kada ga je zločinac Krajišnik nazvao iz Scheveningena i zatražio pomoć, bar na trenutak bio u dilemi, da li se lomio, premišljao… tražio vremena da razmisli i hoće li moći, a da se ne sjeti bar sebe u opkoljenom gradu, braniti ga – samo su neka od pitanja koja smo mu postavili, a na koja je on, advokatski spretno, izbjegao dati direktan odgovor: “Ja jesam bio žrtva, ali neću Krajišnika braniti kao žrtva, već kao advokat. Žrtva sam bio u ratu. Mene su nazvali Krajišnik i njegov advokatski tim i ja sam dao načelnu saglasnost. Krajišnika ću u Haagu braniti po službenoj dužnosti. Da sam odbio, shvatio bih to kao opstrukciju Haškog suda. Znate, ja sam vjernik, pripadam rifaijskom derviškom redu, koji kaže da pamtimo, ali da se ne svetimo“, rekao je Karkin.
Ali, iako je Haško implementacijsko kazneno pravo u BiH skoro potpuna nepoznanica, ipak se zna da Tribunal sam ne postavlja branioce po službenoj dužnosti, već im daje odobrenje nakon prijedloga okrivljenog, a i to se odobrenje dobije nakon silnih procedura pa čak i provjera solventnog stanja branitelja. Dakle, Karkina nije po službenoj dužnosti mogao pozvati Tribunal, što je on poslije i priznao: “Kada ja Krajišniku dadnem konačnu saglasnost, od Tribunala ću dobiti odobrenje.”
Nema sumnje da je slučaj zaintrigirao i Karkinove kolege advokate. Mada nam je većina njih rekla da su za ovo čuli, ali da ih previše ne interesira, ipak neće biti bezobrazno ustvrditi da će im Karkin sasvim dobro poslužiti kaoprobni balon.
Stvar ličnog opredjeljenja Od advokata iz nikad utemeljene Advokatske komore Bosne i Hercegovine, Odvjetničke komore HZ Herceg-Bosne i Advokatske komore Republike Srpske tražili smo komentar slučaja Karkin te da li bi i sami bili u stanju prihvatiti jednu takvu odbranu.
Josip Muselimović, poznati mostarski odvjetnik, veli da ne postoje nikakve zakonske prepreke da gospodin Karkin brani Krajišnika, niti mu to Kodeks etike advokata zabranjuje. Ali, on osobno, kako kaže, nikada takvu odbranu ne bi mogao prihvatiti. “Kada neko potajno dođe u blizinu moje kuće i obavi sve pripreme da u jednom trenutku ubije mene, moju obitelj i moje susjede, takvog čovjeka ja ne bih mogao braniti. Jedno je sigurno: generala Momčila Perišića, koji je sa okolnih brda u prah i pepeo pretvorio moj rodni grad Mostar, ne bih mogao braniti. Jedino bih bio sretan kada bih dobio ulogu javnog tužitelja u slučaju Momčila Perišića”, kaže Muselimović i pita se kako to da je prenebregnuta činjenica da član 65 Zakona o kaznenom postupku priječi žrtvi da bude branitelj.
Njegov kolega iz Mostara advokat Berislav Vlaho ima potpuno drugačiji stav: “Zašto ne bih ja branio nekog optuženog, naprimjer, za počinjeni ratni zločin u Grabovici? Bih, vrlo rado bi ih branio, ja sam profesionalac”, kaže ovaj odvjetnik i napominje da trenutno radi na slučaju petorice Bošnjaka osuđenih za zločine u Mostaru.
Milorad Ivošević jepredsjednik Upravnog odbora Advokatske komore Republike Srpske. On veli da bi sigurno branio nekog Bošnjaka ili Hrvata optuženog za ratne zločine ako bi to oni od njega tražili i ističe da etička pravila nalažu advokatu da prihvati odbranu, ali da to ne znači da se on treba identificirati sa svojim branjenikom. Isto mišljenje ima i njegov kolega Boriša Ilić, advokat iz Doboja. “Bez razmišljanja bih prihvatio ulogu branitelja nekog Bošnjaka ili Hrvata optuženog za ratni zločin”, izjavio je Ilić za Dane.
Vasvija Vidović već ima iskustva sa radom u Tribunalu u Haagu. Zbog činjenice da je i sama radila na prikupljanju dokumentacije i dokaznog materijala sa haškim tužiocem, ne postoji mogućnost da bilo kome optuženiku bude branjenik. Ali, kaže gospođa Vidović, kao neko ko je čitav rat proveo u Sarajevu i doživio sve one strahote, ona nikad ne bi prihvatila da brani ni Krajišnika ni bilo kog drugog zločinca. Što se tiče samog Karkina, ona smatra da je to stvar njegovog ličnog opredjeljenja. “Svako ima pravo na odbranu, tako i Krajišnik, pa mislim da Karkin nije uradio ništa loše što je uzeo da ga brani”,rekla je Vasvija Vidović.
Ni Žarko Bulić, predsjednik Advokatske komore BiH, ne bi nikada branio Krajišnika, a Karkinov potez nije želio komentirati, kao što to nije uradio ni njegov prvi kolega Ekrem Galijatović, predsjednik Upravnog odbora Advokatske komore BiH. Jedino što je Galijatović rekao bilo je to da Karkin nije prekršio profesionalne norme.
Samo Krajišnik zna Neki advokatipravom srećom drže to što se ne bave krivičnim pravom, pa samim tim otpada i mogućnost da njihovu pomoć zatraži neki krajišnik. Među njima su advokat Fahrudin Teftedarija i Džemil Sabrihafizović.Ni oni, kao ni druge kolege, ne misleda se Karkin profesionalno ogriješio.
Sabrihafizović je iznio i jedno nadasve interesantno mišljenje: “Znam da Karkin slovi za izuzetno uspješnog advokata i samo Krajišnik zna zašto ga je pozvao. Vjerujem da ni sam Karkin ne zna njegove razloge.”
Zaista, šta su Krajišnikovi, a šta Karkinovi razlozi? Karkin je odmah odagnao sumnju u Krajišnikovu igru na nacionalnu kartu: “Meni je to šuplja priča. Razlog je u tome što sam ja zaista dobar advokat.” A kada se radi o njegovim razlozima, on odbija našu sumnju u vraćanje milo za drago ovdašnjoj vlasti koja ga je strpala u zatvor i veli da je prvi razlog profesionalni izazov, a drugi novac. Naime, ukoliko bi dobio ulogu jednog od branilaca, tj. koadvokata, njegova satnica iznosila bi čak 110 dolara. Inače, pretpostavlja se da će suđenje Krajišniku trajati između pet i osam hiljada sati!
Edah Bećirbegović, nekad veoma poznati advokat, a danas sudija Suda za ljudska prava, smatra, kao i ostale kolege, da sa stanovišta advokatske etike Karkinov potez uopće ne zaslužuje kritiku, ali da on sam nikad ne bi prihvatio da brani Krajišnika: “Ja ne bih mogao savjesno da branim čovjeka kojeg bih i sam osudio. Moje subjektivno zgražanje nad tim čovjekom ne bi mi dalo mogućnost da ga savjesno branim. Ako Fahrija može u sebi to prevladati, onda neka brani Krajišnika.”
Karkin je već za Dane priznao da ga činjenica da je i sam bio žrtva Krajišnikovih zločina ne koči da mu bude branitelj. “Iako sam bio žrtva, bio sam za vrijeme rata”, kratko kaže Karkin. No, postavlja se pitanje hoće li moći, i odakle, crpiti činjenice koje bi mogle Krajišniku ići u korist.
I na ovo pitanje Karkin je odgovorio: “Meni je žao što optužnica nije javno objavljena. Da jeste, vidjeli biste da tamo nema Srebrenice, Žepe, onog najvećeg smrada.”
Kontaminiranje bh. tla Sarajevski advokat Ahmed Žilić kaže da “u sukobu između kodeksa advokatske profesije i “kodeksa” nacije slijedi vrijednosni sud da je etično prevashodno biti advokat, a tek potom Bošnjak, Hrvat ili Srbin. Po njemu, kodeks “esnafa” svakome treba da stoji iznad kodeksa “nacije”, čime se, ustvari, na najbolji način uzvisuje sopstvena nacija. Žilić nije direktno odgovorio da li bi i sam pristao da brani nekog ratnog zločinca: “Unatoč tome što imam razumijevanje i za moralne dileme isprovocirane ovim “slučajem” kod bh. javnosti – u krajnjoj instanci – branit ću pravo svakog advokata da profesionalno brani interese svoga klijenta. Nažalost, ovaj vrijednosni sud uveliko je suprotstavljen konceptima profesionalnih tumača interesa ‘nacije’, pa ponekad i ‘vjere’, koji odbranom vrijednosti ‘nacije, vjere i tla’ uspješno kontaminiraju Bosnu i Hercegovinu i širu regiju. Medijsko forsiranje ‘Karkinove/bošnjačke odbrane Krajišnika’ doživljavam kao još jedno dnevnopolitičko zavođenje bh. javnosti i još jednu novu dobro plasiranu zamjenu teza – nastalu u plitkim stranačkim sigurnosno-intelektualnim radionicama.”
A kako tzv. bošnjačke institucije gledaju na ovo pitanje? Atif Purivatra, predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, smatra da treba razlikovati profesionalnu dužnost od vlastitog osjećanja – političkog, vjerskog, kulturnog… “Mislim da je normalno to što se Karkin ponaša po uzusima svoje profesije, tim prije što se ovdje radi o utvrđivanju istine i pravde. Smatram da, bez obzira na elemente vezane za advokatovu ideološku, političku ili vjersku pripadnost, advokat mora misliti na osnovne profesionalne principe. To je doprinos ostvarenju ljudskih prava i zakonitosti.”
U Statutu Advokatske komore BiH na jednom mjestu piše i to da advokat može odbiti pružanje pravne pomoći ako zbog ličnog ubjeđenja misli da takav predmet ne može s uspjehom završiti.
Ali, ni to za Fahriju Karkina ne važi. On je prihvatio ponuđeno, što znači da bismo ga skoro mogli vidjeti kako porotu ubjeđuje u Krajišnikovu nevinost. Na pitanje hoće li se, ako dokaže da je, nedajbože, Krajišnik nevin, osjećati krivim, Karkin odgovara: “Prvo, ja ću odbranu graditi na osnovu činjenica, a drugo, mogu vam reći da postoji niz ljudi koje sam branio i za koje sam mislio da su krivi a bili su oslobođeni, a još je više bilo onih za koje sam bio siguran da su nevini a osuđeni su.”
Karkin još kaže da će osluškivati glas javnosti, prijatelja i familije, pa tek onda donijeti konačnu odluku. Dakle, na onima koji se još uvijek osjećaju kao Krajišnikove žrtve ostalo je samo da Boga mole da glas javnosti pokoleba Karkina ili da ovaj ubijedi sebe kako je Krajišnik zaista nevin.
Nije Karkin jedini
Slučaj Karkin nije presedan ni u domaćoj ni u svjetskoj advokatskoj praksi. Jednog od najvećih nacista, Adolfa Eichmanna, doduše po službenoj dužnosti, branio je Jevrej! Dr. Ivo Polite branio je Tita u Bombaškom procesu, a nedugo zatim i kardinala Alojza Stepinca; u timu odbrane haškom osuđeniku Goranu Jelisiću nalazio se i jedan Bošnjak; Srbin Srđa Popović branio je Hrvata Andriju Artukovića, a jedan drugi Srbin, Milorad Katić, branio je Aliju Izetbegovića…
Naši advokati se provaljuju u Haagu!
Advokatska komora Bosne i Hercegovine apsolutno ništa ne radi na edukaciji advokata koji idu u Haag. S obzirom na to da se u Tribunalu sudi po principima anglo-saksonskog prava, a da su svi naši advokati stekli diplome proučavajući evropskokontinentalno pravo, bilo bi logično da oni koji se šalju u Tribunal, bez obzira na povjereni posao, upute bar u osnove haškog prava. “Naši advokati se gore provaljuju”, veli jedan sarajevski advokat. On kaže i to da Komora nikad nije raspisala kriterije za advokate koji mogu ići u Tribunal. “Srbi i Hrvati uče. Oni su već preveli haške zakone. U Zagrebu je još 1995. izdata knjiga Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, tu je i zbornik svih prevedenih haških zakona i propisa nazvan Haško implementacijsko kazneno pravo, a u Beogradu je 1996. izdata knjiga Međunarodni krivični tribunal. Ovdje ničeg nema. Ako se mi advokati sami snađemo, i dobro je. Samo jednom je održan okrugli sto na temu Međunarodnog krivičnog tribunala, kada su se sastali advokati iz sve tri advokatske komore, ali i to je organizirala Advokatska komora Španije!”
“Za novac bih branio i Hitlera”
Elmedin Mehadžić, student: Mislim da će to biti jedinstven slučaj u povijesti da će pripadnik naroda nad kojim je izvršen genocid braniti jednog od naredbodavaca tog istog genocida.
Muhamed Nuhić, profesor Fakulteta političkih nauka Sarajevo: Prvo treba postaviti pitanje advokatskog kodeksa. Da li je advokat dužan da prihvati odbranu koja se od njega traži i kako ta dužnost korespondira sa njegovom savješću? Ja bih, da sam advokat, prenebregao advokatski kodeks, jer kodeks jedne profesije ne može biti iznad općih, dobro poznatih i kroz povijest potvrđenih etičkih normi.
Senad Panđić, student: Sa profesionalnog aspekta opravdavam, ali sa etičkog ne, jer ta odbrana omogućava stvaranje velikog profita, sa jedne strane, a sa moralnog aspekta to nije prihvatljivo.
Fikreta Almanović, domar u Prvoj gimnaziji: Ja bih objesila Karkina!
Senad Dupovac, trgovac: Brani ga radi para ili ga Krajišnik ima u šaci.
Muharem Jusufbegović, bravar: On je i prije bio njegov advokat, kasnije su se razišli na različite strane. Karkin samo radi svoj posao; niti ga osuđujem, niti ga podržavam.
Jasminka Mutevelić, profesorica: Neka ga brani Karkin, ali treba ga pravedno osuditi za zločine.
Elmin Zeba, student: Čovjek radi svoj posao. Vjerovatno mu je glavni povod za odbranu Krajišnika novac. Ja da sam na njegovom mjestu, ne bih branio jednog takvog zločinca, ali, s obzirom na sadašnju situaciju u BiH, kada bi mene pozvali – čovjeka sa dvije marke u džepu – pristao bih braniti i Hitlera. Nažalost.
Alka Ševala, prodavačica novina: To je nenormalno. Rat je bio jeziv, sve je to bilo strašno, a to da se desi, da njega brani, to je van pameti. To jeste njegovo pravo kao advokata, to mu je posao, ali, ipak?!
Zehida K., domaćica: To nije normalno. Nije u redu da četnika brani, s obzirom na to šta su od nas uradili u ratu. I Karkin bi onda trebao u Haag!
Vera D., prodavačica: Mislim da ne bi trebalo da brani jednog ratnog zločinca.
Nina Žuvela, student: Mislim da svako ima pravo na odbranu, ali kao advokat ja ga ne bih branila s obzirom na sve što smo prošli. I sam Karkin je bio u Sarajevu i sve isto prošao.
Anketu priredile: L. Gutlić i M. Lepušina
Izvor: www.bhdani.ba